Sermons   David Wilkerson Today, Daily Devotions

RASVJETLILI SU ZASLON

by Claude Houde | November 22, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

Jedno od najvećih iznenađenja novog vjernika koji počinje čitati i istraživati Bibliju je da otkriva kako su muškarci i žene Pisma nevjerojatna ljudska bića. Tamo u biblijskim prikazima nema šminke, trikova, faceliftinga. Tamo nema holivudskih scenarija, nema "previše dobro da bi bilo istinito", pretjerano besprijekornih junaka.

Jedan od razloga što je Biblija sve vrijeme, iz godine u godinu, najprodavanija knjiga širom svijeta jest činjenica što su akcije i likovi nađeni na njezinim stranicama jednostavno fascinantni. Biblija je najčitanija knjiga na svijetu jer su šezdeset šest knjiga koje sačinjavaju Pismo zapravo ogledalo u kojem svi prije ili kasnije otkrivamo odraz nas samih. Iako su muškarci i žene Staroga i Novoga zavjeta na velikoj udaljenosti od nas u vremenu, prostoru, kontekstu, običajima i kulturološkoj stvarnosti, ravno ovdje su, tako nevjerojatno blizu nama u našem ljudskom iskustvu i ljudskosti. Bacite pogled i morat ćete priznati da ti ljudi doslovce "rasvjetljuju zaslon". Čitanje Biblije je krajnji "reality TV"! Svaka stranica nas prikuje i gura naprijed u prve redove gledališta ljudskih života koji su povezani s božanskim.

Zaprepašteni smo i zapanjeni njihovim avanturama, bitkama, nadama, sumnjama, strastima i vjerom, jer su bolno i nemilo slični našim vlastitima (ili barem slični nekome koga znamo kad se previše približi za utjehu, tako blizu da zapravo sklanjamo ogledalo). Ove biblijske životne priče čine da se i smijemo i plačemo. Njihovim neuspjesima naš duh je satrven i uzdrman pogreškama koje su činili te podignut svakim junačim djelom.

Ti muškarci i žene Riječi Božje od mesa su i krvi. Maštaju, trpe, padaju, plaču; razočarani su te izdavani od najbližih prijatelja i ljudi u koje su imali najviše povjerenja. Ponekad se boje što je u njima. Strašno mogu sumnjati te u ljutnji, zbunjenosti i oštroj boli mogu mahati šakama prema nebu. Porežu se i krvare. Okreću leđa Bogu i sumnjaju u samo njegovo postojanje, a onda mahnito trče k njemu kad ih stigne tragedija. Tako jaki, a tako slabi; ne čine što znaju da bi trebali činiti i često završavaju čineći ono što mrze činiti, za što znaju da je pogrešno. Maštaju o ljepoti i plemenitosti, o boljem svijetu i pravdi te o tome da započnu svoj život iznova.

Biblija je prava kutija za nakit, ispunjena sirovim dijamantima. Svaka knjiga i svako poglavlje pokazuje neki vid ljudskog iskustva u potrazi za bitnim, vječnim i važnim.

Dok čitate Bibliju, možete otkriti Boga i naći sebe.

 

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

ŽETVA S PJESMOM

by David Wilkerson | November 21, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

"Kad pristupi onaj koji je primio jedan talent, reče: 'Gospodaru, znajući da si čovjek tvrd, da žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao, pobojah se, odoh i sakrih tvoj talent u zemlju. Evo ti što je tvoje.' Tada mu reče gospodar: 'Nevaljali i lijeni slugo …oduzmite mu taj talent i podajte ga onomu koji ima deset talenata … Nekorisnog slugu bacite van, u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba'" (Mt 24-26.28.30). Tko je taj lijeni, nevaljali sluga i zašto je bio bačen van, u tamu?

Prvo, on je bio sluga Božji kojega je nadzirao tajni grijeh. Isus ga je nazvao nevaljalim slugom, što ovdje označava zlo ili nešto zlokobno. Iako je povezan s krugom slugu koji su zaposleni, plodni i puni veselja, nešto je skriveno i nerazotkriveno u tom čovjeku. Tvrdi da poznaje Gospodina ("Znam da si čovjek tvrd, da žanješ gdje nisi sijao"), ali razvio je iskrivljenu sliku o Gospodinu zbog neostavljena grijeha. Rekao je: "Znam da si tvrd čovjek", što bi na drugi način bilo: "Previše očekuješ od mene; ne mogu doseći tvoje zahtjeve služenja!"

Grijeh je onaj koji u srcu čini da netko kaže: "Ovo je daleko preteško za mene!" Predano srce, u drugu ruku, postaje slobodno i poslušnost više nije teret. Za predano srce sve je to radost: "Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje" (Ps 126,5-6).

Jedan pastor jednom je čuo jednu od naših vrpci i rekao prijatelju: "Nitko tako ne može živjeti! Svatko griješi. Ne možeš živjeti tako čisto kao što oni propovijedaju!" On je to držao tvrdom porukom.
Pitam se zašto.
 

NA PRVIM CRTAMA BOJIŠNICE

by David Wilkerson | November 20, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

Spremni sluge neće se bojati "lava na ulici". Lijeni kršćani kažu: "Vani je lav i ubit će me ako izađem na ulicu."

"Lijenčina veli: 'Zvijer je na putu, i lav je na ulicama'" (Izr 26,13).

Je li lav na ulici? Da! Ričući lav koji traži koga da proždere. Ali Duhom ispunjeni sluge ne boje se nikakva lava. Prije nego sam se vratio u New York kao pastor, đavao je nastojao staviti strah u moje srce. Vidio sam što dolazi i kako će pokvarene ove ulice postati. Sotona je rekao: "Ubit će te na ulici!" Ali Isus je zapovjedio: "Idi brzo na trgove i gradske ulice te dovedi ovamo: siromašne, sakate, slijepe, hrome" (Lk 14,21). Mi se ne bojimo!

Razmišljam kako divno mora biti živjeti na tihom, povučenom mjestu, i mnogi imaju tu prednost. Ali sve je veći broj kršćana koji odlaze kako bi se sakrili. Lav ih je gonio i oni traže sigurno mjesto. Već sam naišao na takav način razmišljanja. Gary North, vodeći rekonstrukcionist, napisao je knjigu naslova Government by Emergency, u kojoj upozorava kršćane da nagomilaju hranu i vatreno oružje i da se zatim pripreme kako bi se sakrili i zaštitili svoje imetak. Popis koji je predložio uključuje alkohol i duhan kako bi se podmitili (on to naziva "razmjenom") niži dužnosnici u vrijeme bezvlašća.

To su oni koji će vikati stijenama i gorama da ih sakriju od Njegove srdžbe (Otk 6,16). "Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga" (Mt 16,25).

Duhom ispunjena crkva posljednjeg vremena neće se skrivati; ona će biti na prvim crtama bojišnice, vodeći plemenitu borbu i unoseći žetvu duša.

 

ŽETVA POSLJEDNJEG VREMENA ČEKA!

by David Wilkerson | November 19, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

Postoji nešto jedinstveno i posebno u vezi sa slugama koji će unijeti posljednju veliku žetvu. Prije svega, oni se neće bojati "orati u zimi".

"Lijenčina ne ore zbog zime; o žetvi on prosi, i ništa nema" (Izr 20,4).
Isus je rekao da je polje svijet, što znači, nacije, narodi, rase. Kad sam 1958. godine došao u New York, crkva, društvo i vlast, svi su rekli da su ovisnici o drogi neizlječivi – posebno ovisnici o heroinu. Zapravo su rekli: "Prehladno je za orati! Oni ne žele Boga. Oni ne mogu biti dosegnuti." Ali Bog mi je rekao: "Idi i ori! To je rudnik dijamanata i tu ću imati veliku žetvu." I imao je.

Duž naših južnih granica ljudi od muke stišću šake dok se u zemlju ulijevaju milijuni ilegalaca. U New Yorku i Kaliforniji ilegalni stranci slijevaju se sa svih strana svijeta. Bog podiže crkve da ih se dosegne za Krista, jer tek obraćeni kršćanski radnici vide to kao priliku za oranje. Bog im je dao misijsko polje. Sad se mladi propovjednici, koji su i sami jednom bili ilegalni stranci, vraćaju u svoje zemlje odakle su došli kao misionari da evangeliziraju.

Da! Hladni valovi otpadništva preplavljuju zemlju. Židovi su hladni, kao i muslimani. Mnogi izgledaju kao beznadni i tvrdi. Ali Gospodin kaže: "Ne budi lijen; idi i ori!" Nijedna skupina ljudi i nijedan pojedinac ne bi se trebao smatrati prehladnim, pretvrdim ili da je otišao predaleko! Idi i sij! Ori i žet ćeš! U ovaj dan Njegove sile Duh će ih sve osvjedočiti.

Prije osnivanja crkve Times Square, čuli smo da je New York pretvrd, previše pokvaren – da tu nema nade – da nitko neće u nedjelju navečer izaći da bi išao u crkvu. Previše je cinizma i previše kriminala i ljudi neće htjeti napuštati svoje domove da bi navečer došli na Times Square, nijedne večeri. Pretpostavljalo se da će biti prehladno za orati. Ali ova nagomilana crkva dokazuje koliko su bili u krivu.
 

BOŽJI NAROD BIT ĆE SPREMAN

by David Wilkerson | November 18, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

Psalam 110 izravno je proročanstvo o ljudima posljednjeg vremena koji će biti "spremni … za dan (Božjega) junaštva" (Ps 110,3). Martin Luther nazvao je ovaj psalam "slavnim proročanstvom u vezi s Kristovim kraljevstvom". I dodao je: "Trebao bi biti drag svakome u crkvi."

Božji narod bit će "spreman" u taj dan. Spontani dragovoljci. Evo kako Bog to čini: Kad odluči da je njegov dan junaštva došao, podiže svete proroke, stražare i pastire koji trube u trubu. Bog nadnaravno djeluje na ljude kako bi odgovorili. Oni obrate pozornost na poziv za pokajanje i okupljanje te se podižu s vjerom da izazovu neprijatelja. Bude se, izlaze i izazivaju sile tame. Božji narod počinje vapiti i On počne slati proroke da probude crkvu.

Tako je to bilo i kad je Sisera sa svojim velikim željeznim bojnim kolima došao protiv Izraela. Bog je podigao Deboru jer "Izraelci zavapiše Jahvi" (Suci 4,3). Bio je to Duh Gospodnji koji je sišao na njih i kao što je Debora kasnije ispjevala: "… dragovoljno krenu narod" (Suci 5,2). Kad se Duh Božji doista spusti na narod, ne morate ga gurati, preklinjati, vući ili prijetiti. U dan njegova junaštva oni postaju spremni. Vidim da se to događa ovdje u crkvi Times Square. Riječ čisti i Duh Božji silazi na mnoge. Sad imamo obilje dragovoljaca koji su spremni učiniti sve za Isusa.

"Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva" (Ps 110,3). To je proročanstvo da će Bog imati ljude koji svetost neće vidjeti kao breme preteško za nositi. Neće na njega gledati kao na nešto teško ili legalističko, nego divno! Oni se neće od straha povlačiti pod teškom porukom nego će, naprotiv, gledati na to kao da Bog reže i tako lašti dijamant da zablistaju dodatne zrake svjetla. To je pouzdano proročanstvo da će on u vrijeme pokvarenosti, vrijeme nemorala, podići sveto mnoštvo koje će hodati s radošću u svim njegovim zapovijedima.
 

SREDSTVA NEBA

by Gary Wilkerson | November 17, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

Kad dolazi do sredstava neba, prorok Zaharija kaže snažnu, a ipak misterioznu riječ: "U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Jahvin pred njima" (Zah 12,8).

Zaharija je gledao kroz povijest do našega vremena. Zbog Kristova djela za nas, čak i najslabiji kršćanin bit će jak kao David, najveći izraelski kralju. Najsnažniji vjernik "bit će kao božanstvo", što znači, poput Krista. Sve to zvuči neobično. Međutim, u ovom proročanstvu, Bog nam daje sliku sredstava koja je on stavio na raspolaganje svojoj Crkvi. Pričuvna sredstva nebeske banke jesu da bi izlila na nas njegovu veliku slavu, posebno u našim kušnjama.

Veliki dio Crkve to tek mora shvatiti. Kad neki kršćani dođu do šaltera, stoje bez riječi. Duh Sveti ih pita: "Što mogu za tebe učiniti?" ali oni ne znaju tražiti bogatstvo koje im je na raspolaganju. Umjesto toga, odgovaraju: "Gospodine, daj mi što mi želiš dati. Nemam nikakve ambicije, a ti si suveren. Čini kako ti je volja."

To može zvučati ponizno, čak pobožno, ali Pismo drži da taj stav zapravo čini Duha Svetoga razočaranim. Njegov odgovor je: "Što miliš da u tvom srcu nema ničega? Ne vidiš li da je neprijatelj na poslu uništavajući živote ljudi koje voliš? Ne vidiš li u strahu i ropstvu svoje najbliže koji bi mogli biti oslobođeni samo ako bi znali snagu moga izbavljenja? Pogledaj oko sebe! Tu je kraljevstvo koje treba osvojiti, neprijatelji koje treba pogubiti, demoni koje treba izbaciti."

Pavao nam kaže da "žarko čeznemo za duhovnim darovima". To znači da kad dođemo do šaltera, naša molba trebala bi biti: "Gospodine, imam dar vjere. Možeš li mi dati i dar evangeliziranja, da bih i druge mogao dovesti k vjeri?" Ili: "Gospodine, obdario si me proroštvom. Molim te, daj mi danas riječ za moju sestru koja trpi bol i nema nade."

Jednu od najvećih lekcija koju me moj otac David Wilkerson naučio bila je: "Možeš imati od Isusa koliko želiš." Moja poruka je da vam kažem: Idite do šaltera i tražite puno!
 

SAMO MALI PASTIR

by David Wilkerson | November 15, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

David je bio samo mali pastir, pasući ovce svoga oca, kad ga je Bog izdvojio da postane izraelski kralj. Bog je odbacio Šaula zbog pokvarenosti i umjesto toga, poslao svoga proroka Samuela da potraži Davida – samo malog pastira. "(David) je bio rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: 'Ustani, pomaži ga: taj je!' Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16, 12-13).

Pokušajte zamisliti kako se David morao tada osjećati. Kako bi uopće mogao zamisliti da će postati izraelski kralj? Je li uopće shvaćao što se događa? Bio je samo mali dječak pasući ovce i vjerojatno se pripremajući da će jednoga dana preuzeti posao svoga oca. Posao pastira bio je najniži posao koji je netko mogao imati. Kao najmlađi Jišajev sin, bio je svakoga dana poslan u polje da pase stado. Njegova braća bavila su se "važnijim" poslovima. Čak ni njegov otac nije mogao vidjeti veličinu Davidova srca.

Ali Bog je sve to promijenio! On je vidio Davidovo srce i umiješao se kako bi sklopio savez s njim – veliku i slavnu budućnost daleko bolju nego je ikada mogao za sebe zamisliti.

U to vrijeme bio je zadovoljan provodeći vrijeme vani sam s Bogom. Trčao bi kroz travu i pjevao pred Gospodinom, štujući ga, moleći i uživajući u divnom planinskom zraku. Rano ujutro našao bi mjesto na visokoj stijeni i gledao veličanstven izlazak sunca, uživajući u bojama koje su se iz trenutka u trenutak mijenjale. Svakoga jutra hranio se na sjevernom vjetru jačajući svoje kosti i uživajući u slobodi otvorenog prostora.

Upravo tamo u polju David se prvi put povezao s Bogom – naučio razgovarati s njim kao prijatelj. Zbog toga su Davidovi psalmi tako divni i nadahnjujući. U psalmima nas vraća u dane kad su bili samo on i Bog, igrajući u polju, pasući ovce, rastući u ljubavi i prijateljstvu.

"Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje … Ondje suncu razape šator, te ono ko ženik iz ložnice ide, ko div kliče kad prelijeće stazu. Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu" (Ps 19,2-3.5-7).

Kao pastir, David je žarko ljubio Boga. I Bog je to zamijetio.

 

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

KAKO ISPRAVNO ČUTI GLAS BOŽJI

by David Wilkerson | November 14, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

Kad se glas Božji ne čuje, ljudi trče i rade za njega bez njegova naloga – po svome. I ja sam tako radio: činio sam dobre stvari, prihvaćao izazove, u potpunosti vjerujući da ustajem protiv bezbožnika. I ulazio sam u tisuće dolara duga, umoran i razbijenih iluzija, neprekidno vapeći za pomoć. Nije me poslao Bog, ali nisam razumio. Bio sam slomljen, opterećen, spreman dići ruke; to nije bilo rođeno iz molitve – bilo je to ljudsko suosjećanje.

Ali onda sam rekao: "Ne više, Gospodine! Ni koraka dalje ako ti ne zapovjediš. Ni pomaka dok ne čujem tvoj glas!" I kakav je god novac bio potreban, bio je tamo, jer Bog je podupirao što je začinjao. To je radost bez tereta, mir bez prosjačenja. Danas je prosjačenje u službi rezultat toga što ljudi čine dobre stvari, ali ih nije poslao glas Božji. Božji nalog zamijenile su njihove vlastite želje.

Isus se ne bi ni pokrenuo ako ne bi čuo s neba. "… što sam naučio od njega, to govorim svijetu … ništa od sebe ne činim … govorim ono što me Otac nauči" (Iv 8,26.28). "… Otac, koji me posla, zapovjedio mi je što da reknem i što da navijestim …Prema tome, što ja govorim, govorim onako kako je meni Otac govorio" (Iv 12,49-50).

Ovdje su četiri pouzdane stvari jesmo li ispravno čuli glas Boži:

  1. Njegov glas uvijek vas dovodi Isusu i izlaže sav grijeh i požudu. Ivan je čuo njegov glas i rekao: "Kad ga opazih, padoh … k njegovim nogama" (Otk 1,17).
  2. Njegova nazočnost (ili lice) uvijek prati njegov glas. Bit ćete svladani radošću i slavom njegove nazočnosti.
  3. Njegov glas dat će vam biblijsku potvrdu. Duh Sveti vodit će vas do potvrde u njegovoj Riječi. Sve što Bog govori mora u svakoj točki biti potvrđeno Pismom.
  4. Sve što kaže stajat će pred Kristovim sudom u svojoj čistoći i nesebičnosti.

 

ZVUK NJEGOVA GLASA

by David Wilkerson | November 13, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

Božja želja za njegov narod je da njihova najveća radost bude zvuk njegova glasa

"Tko ima zaručnicu, taj je zaručnik. Ali zaručnikov prijatelji, koji stoji i sluša ga, od srca se veseli zaručnikovu glasu. Ovo je moje veselje sad doseglo vrhunac" (Iv 3,29). Naša najveća radost trebala bi biti: "Čuo sam njegov glas! Stajao sam, čekao i čuo ga kako mi govori!" U Pjesmi nad pjesmama možemo čuti zaručnički ljubavni duet posljednjih dana. Zaručnik poziva svoju obećanu da se sakrije s njim: "Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno" (Pnp 2,14). Zatim kasnije u Pjesmi ona odgovara: "Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: 'Otvori mi … ljubljena moja, golubice moja'" (Pnp 5,2).

Onima čija srca su ohladnjela, koji više ne mogu čuti njegov glas, Bog je obećao dati novo i nježno srce ako se pokaju i po vjeri vrate k njemu. Tvrdo srce nije konačno, što znači, ako se želite promijeniti! To nije nešto što vam je Bog dao; naprotiv, to ste sami sebi dali isključivši Riječ Božju. Ovdje je vaše obećanje: "I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov" (Ez 11,18—20).

I "poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe" (Ez 36,25-27).
 

NJEGOVE DOBRE RUKE

by David Wilkerson | November 12, 2014

    PDF     TXT   Print  Print

"Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam" (Ps 6,7).

Ovaj ubojica diva, ovaj silan ratnik o kome su pjevali: "David pobi svojih deset tisuća", ovaj pjesnik koji je toliko pisao o pouzdanju u Boga i bacanju sve brige na njega, ovaj isti čovjek Božji je vapio: "Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemogao, Jahve, ozdravi me, jer dršću kosti moje" (Ps 6,3). David je teško sagriješio, priznajući: "Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan" (Ps 38,5-7).

David iskazuje točno ono kroz što neki od vas možda upravo sada prolazite: osjećaj da vas je svladao grijeh poput neočekivanih morskih valova koji kao da preplavljuju vašu dušu. Ne možete razumjeti zašto ste ponovno zaglibili. Vapite: "Bože, ovo je previše za mene! Ne mogu se više s time nositi." Ranjeni ste i znate da iznutra zaudarate od grijeha. Znate da ste bili ludi i glupi. Osjećate duhovnu pokvarenost i tako ste bolesni u svom umu da to utječe na vaše tijelo. Vaš promašaj, vaš nedostatak pobjede, zapravo je učinio da "povazdan lutate žalosni" u potištenosti i strahu. Uznemireni ste, pognuti, satrveni u duši.

David je imao osjećaj da pati od grijeha koji je počinio. Nije rekao da Bog nije pravedan što ga kažnjava, ali htio je biti ispravljen u ljubavi: "Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemogao" (Ps 6,2-3). Vapaj iz Davida je sljedeći: "Gospodine, moja vlastita ludost, moj vlastiti lakozavodljiv grijeh, donio mi je mnogo patnje! Znam da imaš pravo ispraviti me i kazniti. Ali, molim te, sjeti se da sam još uvijek tvoje dijete! Izlij svoj gnjev na one koji te ne znaju. Sagriješio sam, ali još te uvijek ljubim. Ispravi me u ljubavi. Budi milosrdan."

Ako osjećate Božje strelice u svojoj duši zbog prošlog i sadašnjeg grijeha, ali imate raskajano srce i želite se okrenuti od svoga grijeha, možete prizvati njegovu ljubav kažnjavanja. Bit ćete ispravljeni, ali s velikim milosrđem i suosjećanjem, upravo kao što brižan otac kažnjava svoje dijete zbog ljubavi. Nećete osjećati njegov gnjev kao pogani, nego ćete s njegovom šibom osjetiti njegove drage, ispružene ruke.
 

  Back to Top